Hrvatskozagorsko književno društvo, Klanjec, 2015.
POSTATI JUNAK SVOGA VREMENA
Moto je nove zbirke pjesama dr. sc. Cvjetka Leža Svatko od nas, prije ili kasnije, dobije priliku postati junak svoga vremena. Čitava zbirka upućuje nas na unutarnju hrabrost pisanja. S obzirom na istinu, a neposredno i posredno autoru je do nje najviše stalo, treba biti hrabar da bi se istini gledalo u oči, i treba biti pošten da se veli ono što se vidi. Istina vremena u kojem živimo nije lijepa, nije ni ugodna. (To je, već pred više od 2500 godina, znao i mudri Lao-tse: “Istinite riječi nisu ugodne; ugodne riječi nisu istinite.”) Život koji teži istini u neprestanom je propitkivanju, neprestanom traženju i povremenom nalaženju riječi kojima bi se istina izrekla. Poezija Cvjetka Leža na tom je tragu. Ponekad vrlo eksplicitno, ali češće poetski implicitno, autor izriče svoje istine, pri čemu liječnički precizno (liječnik je po profesiji) dijagnosticira patologiju vremena u kojem živi.
U svijetu izopačenom razumom
premalo je osjećaja, razumijevanja i ljubavi,
a ne originalnosti.
Zato moramo tom svijetu probuditi srce.
A srce najbolje razumije jednostavne,
sasvim obične riječi,
koje nisu ništa manje vjerodostojne
ako su već tisuću puta izrečene.Na osjećajima, razumijevanju i ljubavi pjesnik Cvjetko Lež gradi svoj poetski svijet (konstrukt), pri čemu zastupa, paskalovski rečeno, logiku srca naspram logike uma, što i eksplicira u pjesmi O poeziji:
Srce ima svoje razloge
koje razum ne poznaje.Nježni su to svjetovi ostvarenih i neostvarenih, minulih i nepreboljenih ljubavi, prijateljstava, ljubavi prema majci, Bogu, domovini, ali i tuge zbog prolaznosti, bešćutnosti svijeta, ljudi koji zaboravljaju osjećati i živjeti, upitnosti smisla i ljudske sreće, o čemu govori u pjesmi Tek nekoliko riječi:
Postoji li, uopće, sreća u stvarnosti?
Ili čovjek samo sanja
vječni san o sreći,
a kad se probudi,
sjeća se –
tek nekoliko riječi.Poetski prostor pjesnikova života poput nekog interludija ostaje između stvarnosti koju ne može u potpunosti prihvatiti i vlastitog sna koji ne može ostvariti.
Cijeli svoj život
ja živim između.
Malo među oblacima,
pa opet čvrsto na tlu.Zbog izopačenosti i nesigurnosti svijeta pjesnik, ipak, daje prednost snovima, kako bi u njima sačuvao stvarnost onakvu kakvu ju on vidi. Život je sveden na preživljavanje, što izriče u istoimenoj pjesmi:
Kakav je to svijet
koji na iskazanu dobrotu
postaje sumnjičav
i traži skrivene motive?Koliko li je straha u ljudima
koji u takvu svijetu žive?Kamo su nestali povjerenje,
prijateljstvo, iskrenost, dobrota?Zar je ovo danas
smisao života?Uistinu je hrabro suprotstaviti se poezijom takvom načinu života. Junaštvo danas nije pobjeđivanje u bitkama koje su nemilosrdne i svakodnevne, i u kojima se, najčešće, ne bira oružje i ne poštuje protivnik. U životnim utrkama, kao što pjesnik poručuje svojoj djeci u pjesmi Životna utrka, “potrebna je strpljivost, ustrajnost” jer nije važno “pretjecati druge”, već izdržati.
Kao da mislima slijedi velikog pjesnika R. M. Rilkea: “Velike riječi iz vremena kad se zbivanje još vidjelo, nisu za nas. Tko govori o pobjedi? Izdržati, sve je.”Izdržati kao ljudsko biće u dehumaniziranom svijetu, nije li to jedina istinska preostala hrabrost “junaka našeg doba”… Podariti životu smisao zapisujući misli i osjećaje, osjećati i živjeti… da bi se istini dalo što ju ide.
Marija Lamot, prof.
Moto
Svatko od nas, prije ili kasnije, dobije priliku
postati junak svoga vremena.
Sadržaj
