BIJELA PTICA

PJESNIK, SLIKAR I ŽENE

Moj prijatelj slikar i ja
obožavamo žene.

Žene su česta tema naših razgovora,
naše stalne dileme:
žene niske, visoke,
uske, široke,
udate, rastavljene,
plitke, duboke,
otvorene, zatvorene,
odjevene, obnažene,
starije, mlađe …

Mi smo kormilari,
a žene su lađe.

Moj prijatelj slikar i ja
ženama uljepšavamo živote:
ispunjavamo njihove skrivene želje,
spremni smo, zbog njih, na sve grjehote.
Mnogim ženama omogućismo izliječiti nemir,
duga putovanja,
nova prostranstva,
neviđeni svemir.

Moj prijatelj slikar i ja
voljesmo žene mnoge:
njihove oči, usne i kose,
grudi i noge bose.
Iz njih zrači iskonska ljepota,
u njima se krije
opojnost ŽIVOTA.

SLOBODA

U slobodi moja duša
kao šuma lista,
kao svemir široka,
kao more duboka,
kao jezero čista.

DVA SVIJETA

Ti živiš u svijetu
pompoznih ručkova,
glamuroznih večera
i skupih automobila.

Tvojim svijetom gospodari novac.

Ja ne pripadam u taj svijet.
Ja živim na raskrižju
stvarnosti i snova.
Na nepočešljanim livadama
prodajem suze.
Što ću ti ja?
Iznad mene je nebo
zeleno.

SVJETLOST

Tišina svjetlosti
kroza me zbori.

Toplina svjetlosti
kroza me gori.

Čistoća svjetlosti
kroza me piše.

Hladnoća svjetlosti
kroza me diše.

Kroz svjetlost
Svetost ispunjava svemir.

Sa svjetlom u duši
prestaje nemir.

POETOGENEZA

penetracija
vibracija
gameta
nidacija

gestacija
mitoza
partus
dubioza

percepcija
vitalnost
imaginacija
realnost

emocija
impresija
euforija
depresija

OČI PUNE MJESEČINE

U tvojim očima ima tuge,
ali ima i mjesečine.
U tvojim očima sanjare
plavetne daljine.
Tvoje oči poput zvijezda
na zapadnom nebu sjaje.
U očima tvojim snenim
iskon svemira traje.
Zato, ne skrivaj oči
ni kad suza okom ti mine
jer u tvojim očima ima tuge,
ali ima i mjesečine.

POVRATAK

Noć kapljivo krvari,
iz zemlje izlaze sjene.
Trčim po oblacima
granicom kiše,
sve bliži vremenu
sunčanog povratka:
vlakovi između neba i Zemlje,
tračnicama duginih boja,
svakodnevno prevoze putnike
u oba smjera.

PSIHO

Kroz otvorene prozore moje duše,
u rastezljivoj sadašnjosti,
moji se snovi ruše
u očaj sveprožimajuće beskonačnosti.

I dok mrak se u prazninu cijedi
ludi me smijeh obilazi,
pretvaram se u veliko uho –
slušam da li tko dolazi.

NA SPOREDNOM PUTU

Na sporednom nekom putu,
u mraku starog parka,
ljubili smo se, voljeli,
svu bol ovog svijeta preboljeli.

Na sporednom nekom putu,
nad kojim crne sjene kruže,
postali smo dio vječnosti,
željeli smo trajati duže.

Na sporednom nekom putu,
obavijenom mirisima ruža,
moja duša i danas
za tvojom ruke pruža.

LIVADA ŽIVOTA

Na livadi života
usnuli cvjetovi.

U laticama skriveni
opojni mirisi.

Kad probudi se livada
i postane svijet –
ti ne gazi cvjetove
već raširi krila
i započni let.

POKUŠAJ

Godinama već čitam u novinama:
Tisućama ljudi prijeti glad.
Snažan potres razorio grad.
Nepoznata bolest uzima žrtve.
Nakon bombaškog napada prebrojavaju mrtve.
Zašto?

Pokušat ću ljubavlju
promijeniti svijet.
Kad ljubavlju planem
na nebu će novo Sunce granuti
i prvo, iskonsko,
ljubičasto će jutro svanuti.