BOŽE, ČUVAJ ME
Kad se jutrom budi dan,
a ti misliš da si sam,
kad ti snage nestane,
kad te svi zaborave
i kad misliš da je kraj –
On je uvijek s tobom, znaj!
On je uvijek s tobom tu,
i u dobru, i u zlu.Bože, čuvaj me!
Bože, trebam te!
Tvoja ljubav nek’ mi uvijek sja!
Bože, čuvaj me
i povedi me u svoj svijet –
i sretan bit ću ja!
PRIZNAJEM
Što je ljubav,
tad još nisam znao.
Na dlanu sam imao
skriveno blago svijeta,
a ja sam laži krao!Ti si znala.
Stoput opraštala.
I znao sam da znaš…
Nije mi bilo važno:
idemo dalje, daj što daš!…
Danas se kajem.
Dolazim na mjesta
gdje smo nekad bili,
na ljubav prisegnuli,
od drugih se krili…Misle da sam sretan.
Dobro znaš da nisam:
bez tvoje ljubavi
jadan sam i bijedan…
Nisam je bio vrijedan.
ZA MENE STVORENA
Neka te opišem!?
A zašto?Tako,
htjela bih čuti,
tvojim riječima…Pa, dobro.
Pokušat ću.
Iako, neće biti lako.
Dakle…Plaha.
Nježna.
Samozatajna.
Istinoljubiva.
Srčana.
Odana.
Povjerljiva.
Prijateljska.
Bliska.
Simpatična.
Privlačna.
Lijepa.
Mirisna.
Nasmijana i sretna,
a ipak sjetna.
Ponekad nestrpljiva
i ćudljiva.
Marljiva.
Brižna.Ne znam
što bih više rekao,
tako je mnogo toga…
TEK NEKOLIKO RIJEČI
Sjedim na pragu svog života,
pomalo već umoran.
Po tko zna koji put
iznova razmišljam:
u mislima likovi majke, oca,
rođaka, prijatelja –
sjena, dragih ljudi kojih više nema;
bezbrižno sunčano djetinjstvo,
procvjetala, neobuzdana mladost,
oluje i smiraji svakodnevice
i onda, odjednom odnekud,
kao navještaj prijetnje –
nepozvana i samotna starost.Bože, je li sve što je lijepo u životu
uistinu zauvijek nestalo?
Zar je prošlost sve što je bilo,
što će biti i što je ostalo?
Postoji li, uopće, sreća u stvarnosti?
Ili čovjek samo sanja
vječni san o sreći,
a kad se probudi,
sjeća se –
tek nekoliko riječi.
PREŽIVLJAVANJE
Kakav je to svijet
koji na iskazanu dobrotu
postaje sumnjičav
i traži skrivene motive?Koliko li je straha u ljudima
koji u takvu svijetu žive?Kamo su nestali povjerenje,
prijateljstvo, iskrenost, dobrota?Zar je ovo danas
smisao života?…
Ne, to nije život.
Bez dosljednosti u riječima,
djelu i posljedicama –
to je stanje.
Puko preživljavanje.Hrvatskozagorski književni zbornik 2009, HZKD, Klanjec, 2009.
ŽIVOTNA UTRKA
Zapamtite, djeco moja.
U životu
nije uvijek presudan brz start.
Niti je važno odmah,
na početku,
pretjecati druge.
U životnoj utrci,
kao u maratonu,
potrebna je strpljivost,
ustrajnost –
traži se izdržljivost
na duge pruge.
KRVNIKOVA PJESMA
Normanu Maileru
U tamnici mojoj dubokoj
ja vas pozdravljam.
U tamnici mojoj dubokoj
vaš strah obožavam.
U tamnici mojoj dubokoj ja ležim
i ne znam da li dobro vam želim.U tamnici ovoj dubokoj
kroz rešetke režim.
Iz tamnice ove duboke
uskoro bježim.
U tišini noći k vama ću doći –
ja, davitelj.
Zadnje ćete čuti riječi:
Stigao je izbavitelj.
SUTRA
mojoj majci, umjesto zbogom
Vidimo se sutra, majko.
Doći ću oko osam.
Kažu da će biti lijepo, sunčano vrijeme
pa ću ustati ranije, oko pet,
jer želim uživati u čaroliji svitanja.
Od svega u prirodi najviše volim
rana ljetna jutra i cvrkut ptica
dok sunčeve zrake mirom i toplinom
miluju tek probuđeni dan.Ti pripremi doručak.
Nareži šunke, kobasica i sira.
I paradajza, naravno,
znaš da ga obožavam.
Kruh će biti dobar, ovaj od danas,
ništa mu ne fali.
Uz to šalicu mlijeka,
i to je dosta, što nam više treba.
U miru ćemo pojesti,
a onda se dogovoriti što ćemo
i kako dalje raditi.Imamo dovoljno vremena
i možemo raditi polako, bez žurbe.
Radit ćemo dok nam se bude dalo
ili dok ne postane prevruće,
a onda se povlačimo u kuću i odmaramo
dok vrućina ne mine.
Poslije podne možemo nastaviti s poslom.
A i ne moramo ako nećeš.
Možeš se odmarati.
Ili možemo prošetati do klijeti
i pogledati trsje.
Posao će nas, ionako,
čekati za neki drugi dan.Idem sad, majko.
Istuširat ću se, malo pogledati televiziju,
možda nešto pročitati, pa na spavanje.
Laku noć, majko.
Vidimo se sutra.
Zauvijek.
SJENE
Trenutak bježi.
Nikad se ne vraća.
I sve se mijenja.
Nosi nas vrijeme.Nepoznatim redom,
ni iz čega stvorene sjene
odlaze na put.
I postaju uspomene.
SPECIJALIST
– Drago mi je što sam Vas upoznala, gospodine doktore.
– I meni, gospođo.
– Vi ste specijalist?
– Da, gospođo.
– A koje ste specijalnosti?
– Specijalist sam za nanošenje bola i pružanje užitka.
– Isuse, za to još nikad nisam čula!
– Sve jednom mora biti prvi put, gospođo.
– Vi se sigurno šalite!
– Ne, vrlo sam ozbiljan i znam koliko vrijedim, gospođo.
– Stvarno se time bavite?
– Da, gospođo, to je moja specijalnost.
– A kad ordinirate tu Vašu specijalnost?
– Po dogovoru, gospođo. Za Vas, u svako doba dana i noći.
– Hm, zanimljiv ste Vi doktor! Imate li, možda, posjetnicu?
– Izvolite, gospođo.
– Hvala. I smijem Vas zvati?
– Naravno.
– Mislim da ću Vas nazvati i dogovoriti se za pregled.
– Vama na usluzi, gospođo.
– Ali, molim Vas za apsolutnu diskreciju.
– Svakako, gospođo.
– Oprostite, sad moram ići, dolazi moj suprug.
– Razumijem, gospođo. Bilo mi je zadovoljstvo.
– I meni. Doviđenja!
– Doviđenja. Mislit ću na Vas.
NISAM HTIO
Susreo sam prijatelja.
Nakon mirnih godina
ostavio je obitelj –
ženu, djecu, topli dom.
Uzeo nekoliko stvari
i otišao s drugom.Kaže da je sretan.
U lijepoj novoj kući,
s novom ženom i djecom,
živi svoj novi san.
Pun je energije, ideja,
zadovoljan i ponosan.Na tren sam zbunjen.
Znam ga godinama
i pamtim kakav je nekad bio.
Danas, on je novi čovjek.
A ja nekako umoran, usporen –
zar sam ostario?Ne, ne zavidim mu.
Mogao sam i ja – nisam htio.
Nikada ne bih vas,
djeco moja, ostavio;
sve što volim,
zbog trenutka lažnog sjaja,
ne bih uništio.
ODVOJEN
Bez prave vjere,
odvojen od Tebe,
doživljavajući samoću,
unaprijed kušam umiranje.
LOŠE VINO
Sve sam više trijezan
od ovoga vina.
Previše je u njem vode,
bit će mi mučnina.