SLIKA BEZ OKVIRA
Naši susreti više nisu
kakvi su nekada bili.
Sve manje je u nama nježnosti,
a sve je više režanja.Naši susreti sve su kraći,
a razmaci među njima
svaki put sve dulji.
Nema više među nama bliskosti
i sve su češća nam bježanja.Naši susreti postali su
niz rastanaka u kojima
svatko svoju stranu bira:
izgubili smo ono što nas veže
– sad smo kao slika bez okvira.
U čemu smo pogriješili?Mi smo, ipak, puno toga
jedno drugomu dali –
možda i više no što smo smjeli!
Ili pak manje no što smo znali?
NEDOSTAJEŠ MI
U kasne noćne sate,
kad utrnu sva svjetla,
a na umorne oči
spuštaju se sni,
u gluhoj tami sobe
ja dugo budan ležim;
samoća me i tuga slama
– nedostaješ mi ti.
TOPLI ZAGRLJAJ DUŠE
Ako obzor života jednom
zastre ti tama
i ne znaš kojim putom treba
dalje poći;
ako misliš da ne možeš više
slaba i sama
i da bolje sutra za tebe nikad
neće doći;
ako u besanim noćima
tiho plačeš
dok tvoji se snovi zauvijek
u beznađe ruše –
ti dođi k meni i osjeti
topli zagrljaj moje duše.
NE PLAČI
Ne plači na mome grobu,
ja nisam tamo.
Ozdravljen Svjetlošću,
živim na vrelu neiscrpne ljubavi,
beskrajne radosti,
neizrecive ljepote
svevremenih svitanja.U srcu čuvam sjećanja
na tebe i naše lijepe dane,
na ljubav koju si mi darovala –
most su i nada
da ćemo jednom opet,
iznad patnje i smrti,
biti zauvijek sjedinjeni u vječnosti.Ne plači na mome grobu,
ne snivam tamo.
Lahor sam što mrsi ti kosu,
nježan dodir sunca na koži,
mjesečeva zraka što sja ti u zjeni.
Ne plači:
ja sam u tebi i ti si u meni.Ne plači na mome grobu,
ja nisam tamo,
ne snivam.
U svemu oko tebe pribivam.
HVALA TI
Možda jednom opet zavolim.
Zanesen nekim čarobnim očima,
opijen vrelim usnama
i strasnim noćima –
možda na tren zaboravim na tebe.Možda ću joj reći da ju volim…
Dobro me poznaješ
i znaš da to neće biti istina,
to više neću biti ja –
ja umro sam u tvojim očima
one zimske večeri kad si,
bez objašnjenja, iznenada otišla.Dugo se nisam pomirio s time
da više nisi moja.…
Tek danas shvaćam tvoju šutnju,
svu bol koju si nosila u sebi.
Shvaćam koliko si bila pametnija od mene
i koliko je snage trebalo
za to što si napravila –
da zbog naše ljubavi ne pate
oni koji nisu krivi,
već samo mi.
JEDINA ZVIJEZDA
Poslije tebe
za mene nema,
niti će biti
ljubavi druge.Jedina si zvijezda
koja sjaji u tami
moje samoće,
čežnje i tuge.
MJERA VREMENA
Malo ili mnogo vremena?
Relativno, ne mjerim vrijeme
u sekundama, satima, danima.Osjećaj koliko dugo nismo skupa
najvažnija je mjera vremena
u mome svijetu.Hrvatskozagorski književni zbornik 2018., HZKD, Klanjec, 2018.
NEZAMJENJIVA
Postoje putovi
kojima nema tko poći.Postoje snovi
koje nema tko ispuniti.Postoje sitnice
kojima se nema tko veseliti.Postoje radosti
koje nemam s kim podijeliti.Postoje ruke
koje nemaju koga zagrliti.Postoje suze
koje ne mogu isplakati.Postoje dani
koji se nikad neće vratiti.Postoji istina
koju je teško shvatiti.Postoji vrijeme
koje neće ništa promijeniti.
PRIJE NO ŠTO ODEŠ
Ostani još na trenutak.
Znam da žuriš,
ali prije nego odeš
želim ti još nešto reći:
godine što su iza nas
nisu ništa promijenile;
u mojim očima
ti jednako si lijepa
dok istim svojim sjajem
kao nekad mi zračiš.Ostani još samo malo.
Znam da kasniš,
ali prije no što odeš
želim ti reći:
PUNO MI ZNAČIŠ.
SAMOĆA
Ti imaš svoj topli dom,
sretnu obitelj
i ne možeš znati
što osjeća onaj
koga nitko ne čeka
da mu se vrati.Ne znaš kako je
kad u samoći
u mislima prizivaš
sliku voljena lica,
odjeke draga glasa –
u priviđenju tražeći
odsjaj izgubljene sreće,
zrno utjehe,
slamku spasa.Ti imaš svoj topli dom,
sigurno utočište
i ne razumiješ
to što govorim,
o čemu mi srce sanja…
Dan za danom,
polako,
ubijaju me sjećanja.
IZGUBLJENI U DOBRU
Uvijek sam nastojao činiti dobro.
Želio sam pomicati granice
i pokušavao letjeti u neistraženim visinama,
iz kojih se svijet promatra srcem.
Davao sam od sebe sve najbolje što znam,
a kad bih pogriješio,
trudio sam se pogrješku ispraviti
– i ne ponavljati ju.Imao sam pritom i puno sreće:
sreće jer sam pored sebe imao tebe
koja si me podržavala i poticala
i onda kad to nisam zaslužio.
Tebe, od koje sam naučio
kako postati bolji čovjek.
Tebe koja si, nenametljiva i tiha,
podnosila moje ljutnje,
moju tugu i moje šutnje
– pokazujući mi da me razumiješ
i koliko ti puno značim.Želio sam pomicati granice
i nastojao drugima uvijek činiti dobro.
Razdijelio sam im svoje srce
i pritom zaboravio ono najvažnije
– zanemario sam tebe i izgubio nas.
NAŠ STARI DOM
Alanu i Eni
U podnožju brijega,
začaran u vremenu,
sniva naš stari dom.Odavno su na njemu
zatvoreni prozori
i zaključana vrata;
ne čuje se kucanje
starog zidnog sata.
Samo još jastrebovi
visoko nebom kruže.Slike su tako žive:
moj otac i majka,
sunčana poslijepodneva
i naše zeleno dvorište
na kojem se, razdragana,
igraju moja djeca;
naš vrt i voćnjak,
trsje i klijet –
naši prošli sretni dani…Ta zlatna vremena,
moja obitelj
i naš dragi stari dom,
kao sveta uspomena
zauvijek će živjeti
u srcu mom.
MOJA ISTINA
Moja je istina
posve obična.
Jednostavna.
Čista.
Ispod gomile poluistina
nepogrješivo pronalazim
njezin puls,
obgrlim ju nježno
i pažljivo iznosim
na svjetlost dana.Ne skrivam ju,
pokazujem ju svima,
u ruci mi blista –
ljudi nas promatraju
i zbunjeno šute.
Zar se boje istine?
Nije mi važno:
ja znam zašto sam tu
i moja istina
svjedoči o meni.Hrvatskozagorski književni zbornik 2016., HZKD, Klanjec, 2017.
BITI
Bio sam i jesam,
ne samo zato što postojim.
Bio sam i jesam
jer ja se istine ne bojim.Bio sam i jesam,
uvijek znadoh što želim biti.
Bio sam i jesam,
nisu me uspjeli slomiti.Bio sam i jesam,
nisam nikad prodao svoj glas.
Bio sam i jesam,
nisam nikog molio za spas.Bio sam i jesam
jer sam uspio ostati svoj.
Bio sam i jesam,
nisam htio biti samo broj.Bio sam i jesam,
ni pred kim nemam ja što kriti.
Bio sam i jesam –
samo takav htio sam biti.Hrvatskozagorski književni zbornik 2018., HZKD, Klanjec, 2018.
MOJE PJESME
Moje su pjesme moja istina –
doživljena,
proživljena,
zapamćena.
Iskustvo spoznaje
pretočeno u riječi.
Oslobođena istina koja liječi.Moje su pjesme drugačiji svijet –
iskren,
pošten,
dobronamjeran.
U njemu živim
onakav kakav mogu biti.
Svijet koji ne želim napustiti.Moje su pjesme moja sloboda –
izborena,
zaslužena,
neograničena.
U mome srcu
blagoslovljena i čista.
Sloboda u kojoj duša zanesena mi blista.Moje su pjesme moja utjeha –
dobrodošla,
ohrabrujuća,
spasonosna.
U njima čuvam
svijet svojih uspomena.
Utjeha su prošlih za buduća vremena.Hrvatskozagorski književni zbornik 2018., HZKD, Klanjec, 2018.