INICIJACIJA
u spomen na Željku Boc
Samo kratak susret
i razgovor.Prepoznavanje,
incijacija i dogovor.Nepomično vrijeme,
šest dana do vječnosti.Maglovito jutro,
zlokoban udarac tišine.Muk ispunjen užasom,
vjekovi zaleđeni u očima.…
Hod se nastavlja,
pjesma ostaje.Hrvatskozagorski književni zbornik 2007, HZKD, Klanjec, 2007.
SLAB SAM U VJERI
Bože, slab sam u vjeri –
previše sumnjam
i sve bih htio znati.Bože, slab sam u vjeri –
puno sam dobio,
a više trebao dati.Bože, slab sam u vjeri –
sva moja djela
samo su velike riječi.Bože, slab sam u vjeri –
trebam Tvoju pomoć
i ruku da me liječi.
IZMEĐU
Cijeli svoj život
ja živim između.
Malo među oblacima
pa opet čvrsto na tlu.Cijeli život
putujem između dvije kuće.
Putnik sam od sadašnjosti
prema onom od jučer.Cijeli život
živim između dvije sjene.
Jednu nisam imao ja,
druga nije imala mene.Cijeli svoj život
ja tražim mogućnost:
kako spojiti
prošlost i budućnost?Hrvatskozagorski književni zbornik 2009, HZKD, Klanjec, 2009.
ZAPJEVAJMO NOĆAS
Zapjevajmo noćas, draga,
za sve koji će, poput nas,
noćas voljeti posljednji put
ne misleći na sutra.Podarimo pjesmu, mila,
svima koji će, kao mi,
noćas dogorjeti poput svijeća
ne dočekavši jutra.Zapjevajmo noćas, jedina,
ljubavi koja nam spomenik diže,
kraju koji nam je svakog trena
– sve bliže i bliže.Hrvatskozagorski književni zbornik 2009, HZKD, Klanjec, 2009.
ŽELJA
Kako bih rado još jednom
dodirnuo ti lice
i pričao gluposti,
razne besmislice,
samo da izmamim osmijeh
i probudim nadu.Kako bih rado opet
prošetao s tobom po našem gradu,
ponosan i sretan
što pored mene blistaš,
kao mlada šuma listaš
zaštićena od svih sjena.Rado bih još jednom
razmrsio ti kosu,
zatvorio oči i pustio
neka škaklja me po nosu
dok punim plućima udišem mirise
mjesečevih mijena.O, kako bih rado
ljubio ti grudi,
pustio srce neka lupa
i neka skroz poludi
kao u ona sretna
minula vremena.Kako bih rado još jednom
čuo tvoj glas dok me doziva.
Hrlio bih i vraćao ti se
ne jednom, već stoput,
kao jeka –
tebi koja me zoveš
izdaleka,
izdaleka.Zbornik II. recitala ljubavne poezije “Željka Boc”, Marija Bistrica, 2005.
PRAZNA TIŠINA
Poslije svega,
kako je malo pjesme
ostalo između nas.
Ne susreću se pogledi,
ne čujem ti glas.Samo prazna tišina
ispunjava vrijeme
u kojem više nema
ni tebe, ni mene.Zbornik V. recitala ljubavne poezije “Željka Boc”, Marija Bistrica, 2008.
ISTINA ŽIVI
svima koji su patili za Hrvatsku
Opet je Isus razapet na križu
u napaćenoj zemlji Hrvatskoj.
Blaženu Nadu izdali su oni
koji od sunca okreću glavu.
Krv, suze i patnju moga naroda
prodali su za moć, novac i slavu.
I misle da su koraci zameteni,
tragovi u vremenu izgubljeni.Ali, istina živi, živi u nama
i nećemo zaboraviti tko su bili:
dok smo mi ginuli
– oni su se krili;
ispred tenkova smo stali
– oni su budućnost krali.
Istina živi, vrije u nama,
kao kapi krvi izvire iz praha
– oni ne znaju da je prvi plač tajna
veća od posljednjeg uzdaha.Hrvatskozagorski književni zbornik 2007, HZKD, Klanjec, 2007.
MOLITVA
Nebeski Oče, dragi Bože, Ti koji sve tajne svijeta poznaješ i znaš,
molim Te, budi milostiv prema nama i čuvaj nas
od svake nesreće.
Čuvaj nas od bolesti, nedaće, jada,
zla, pakosti i pošasti.Bože, molim Te, budi milostiv prema nama kako sada,
tako i u času smrti naše.
Molim Te da Svojom milostivom dobrotom pomogneš
da u našim životima činimo dobra djela,
djela kojima ćemo u času smrti
zaslužiti ući u Tvoje Nebesko Kraljevstvo,
da tamo, s drugim pravednicima,
uživamo u blagodati vječnoga života
u carstvu Duha Svetoga.Bože, molim Te, budi milostiv prema nama koji sada jesmo
i još ćemo neko vrijeme biti.
Budi milostiv prema onima koji su bili prije nas
i koji su već došli pred Tvoje Božansko Lice
čuti posljednji sud.
Bože, budi milostiv i prema onima koji će doći nakon nas
naslijediti ovaj svijet koji si za nas i za njih stvorio.Bože, molim Te, budi milostiv prema svoj djeci ovoga svijeta.
Budi milostiv prema bolesnima i slabima,
prema starima i nemoćnima,
prema onima koji u Te vjeruju,
a one koji ne vjeruju izvedi na pravi put.Bože, molim Te, budi naša nada,
naša snaga i naš spas.
Bože, molim Te, budi milostiv prema nama
i kada dođe naše vrijeme,
povedi nas u život vječni.
TIJELA
Prolaze pored nas.
Mlada.
Bezbrižna, nasmijana.
Sretna, zaigrana.
Zdrava.
S knjigom
i po kojom brigom.
Zaljubljena.
Zagrljena.
Zrela.
Mršava, debela.
S torbom
i već mnogom borbom.
Zamišljena.
Umorna.
Bolesna.
Nemoćna i stara.Izvađena
iz tko zna kojega ormara,
različita,
a ipak slična:
tijela –
vješalice za život
i odijela.
“DRUGA VRSTA”
Ovdje su, među nama.
Ne skrivaju se više
i ne bježe jer –
došlo je njihovo vrijeme.Bezbožna, ohola bića
nametnula su svoja pravila:
skupa odijela i satovi,
luksuzni automobili,
jahte i ljetovanja,
vile, zimovanja,
uvijek okruženi lijepim ženama…
Dovoljna su sama sebi
i ne mare za druge:
njima je dobro,
a nama – kako bude.Nadolaze kao oluja –
pripadnici “druge vrste”.
Vrlo su nam slični, ali
imaju neobično “duge prste”.
PRAZNINA
Kao dobro staro vino
nehotice proliveno po podu…Prijatelji,
ljubavi,
sretni dani –
ponekad iznenada odu,
a ostane praznina,
neispunjena dubina,
rana zauvijek urezana
u našim srcima.
RIJEKA SUZA
Što osjeća dijete
dok biva ubijano?Boli li ga što je
iz majčine utrobe
istrugano, iščupano?Hoće li se ikada znati
što se u tom trenu zbiva?Bježi li dijete,
je li se skriva?Dok u vrtlogu strave
gase se zjenice,
teku li mu suze
niz bespomoćno lice?
SAN O RUŽI
Gdje si sad,
moja crvena ružo?
Svu svoju nježnost
ovom ti pjesmom poklanjam.Otišla si,
zvjezdana moja tugo.
Opojne tvoje mirise
ja i opet sanjam.Sve ti opraštam.
Što bih drugo?
Malo je sretnih
ljubavi na svijetu.Čekam te,
i čekat ću dugo;
tražiti te u svakom
novom ljetu.